Povijest
„Gušća naseljenost ovih krajeva datira s prijelaza 16. na 17. stoljeće u vrijeme postojanja Vojne krajine. Sokolovac se spominje kao središte Sokolovačke kumpanije ili satnije koja je bila u sastavnom dijelu Đurđevačke regimente ili pukovnije. Stanovnici Vojne krajine bili su graničari ili krajišnici koji su zaslužni što je Srednja Europa ostala zaštićena od napada Osmanskog carstva.Vojna krajina imala je različite i nejedinstvene organizacije uprave. Ovi krajevi kao i veći dio Podravine pripadali su pod Varaždinski generalat koji je organizacijski bio podijeljen na četiri kapetanije (Đurđevačka, Koprivnička, Križevačka i Ivanićka) s različitom veličinom i brojem stanovnika. 1745. Varaždinski generalat bio je reorganiziran u novi sustav regimentskih uprava: Križevačku i Đurđevačku regimentu.
Varaždinski generalat i Đurđevačka pukovnija ukinuti su zajedno sa pripadajućim satnijama 1871. godine i pripojeni civilnom dijelu Hrvatske pod vlašću hrvatskog bana i sabora.“
„Za Sokolovac je 1870. g. posebnu važnost imala izgradnja željezničke pruge koja je povezivala Mađarsku (preko Koprivnice i Križevaca) sa Zagrebom, a kasnije i s Rijekom. Naseljenost se od tada povećavala. Počela je eksploatacija ugljena i šuma za potrebe željeznice.
Sokolovačko-lepavinski ugljenokopi razvili su se potkraj 19. stoljeća na obronsima Bilogore. Rudnici su bili otvoreni 1871. godine radi snadbijevanja novo otvorene željeznice Zagreb – Budimpešta, i od 1874. do 1881. godine daju 26,9% cjelokupne produkcije ugljena na području Hrvatske i Slavonije. Ugljenokopi, željeznica i trgovina omogućili su doseljavanje i zapošljavanje stanovništva.
Ugljenarstvo u Podravini ima bogatu tradiciju i bilo je osnova energetskog razvoja Podravine i dijela Hrvatske. Najznačajniji rudnici su bili: Bregi – Glogovac, Pitomača, Subotica i Lepavina. U Lepavini se vadio lignit vrlo dobre kavalitete, preko 3.000 kcal/kg. Rudnici su počeli raditi 1871. godine i bili su glavni opskrbljivač ugljenom vlakova na pruzi Zagreb – Budimpešta. Rudnici su likvidirani 1965. godine. Od 1952. do 1960. godine registrirana je proizvodnja ugljena od 190.244 tona, godišnji prosjek je bio 23.000 tona, a maksimalan proizvodnja 1957.g. bila je 30.000 tona.
Tijekom 20. stoljeća, a posebno posljednjih četrdesetak godina, razvile su se gospodarsko-kulturne i društvene djelatnosti. Uvjeti za razvoj šumarstva bili su pogodni jer su šume bogatstvo ovog kraja. Posebnu vrijednost za Sokolovac imaju i Inina naftna polja na kojima se nafta crpi od 70-ih godina 20. stoljeća.
Sokolovac i okolica obiluju prirodnim resursima (šume i vode) i prirodnim ljepotama. Pobrđe Bilogore i Kalnika privlačno je za odmor i rekreaciju, ekološki je sačuvano, ali još uvijek nedovoljno iskorišteno.“
Izvor podataka: www.povijest.net mr.sc. Hrvoje Petrić: Nastanak i ukidanje Đurđevačke pukovnije i Varaždinskog generalata
Izvor podataka: kkb.arhivx.net „Prijeratno podravsko rudarstvo“; M. Kolar Dimitrijević - Podravski zbornik 78; brošura „Znamenitosti Općine Sokolovac“, travanj 2014.g.
